Srpska narodna kola
Srpska narodna kola su naziv za narodne igre Srba.
Kulturna umetnička društva
Kulturno umetnička društva su kod Srba dosta brojna i smatraju se organizacijama od nacionalnog značaja za očuvanje tradicionalnih vrednosti, pod pokroviteljstvom su državnih, regionalnih i opštinskih institucija. Kulturno umetnička društva na raspolaganju često imaju svoje prostorije, kostime, finansijska sredstva za putovanja i druge delatnosti koje im obezbeđuje osnivač ili pokrovitelj. Pristup učenju narodnih igara u kulturno umetničkim društvima je detaljan i obuhvata sva kola iz naše zemlje a i šire.
Karakteristike kola
Kolo kao oblik narodnog plesa je široko rasprostranjeno skoro u svim narodima. Naročito je karakteristično za južnoslovenske narode. Isto značenje ima i termin ORO ili HORO. Oro kao termin se više koristio na područjima Crne Gore, jugoistočne Srbije, Makedonije i Bugarske. U ostalim krajevima se koristio više pojam Kolo. Osnovno značenje termina kolo je cirkulus kao obruč, krug. Horo ili oro potiče od grčke reči horos, što znači skup ljudi, igranka, igra.
-Koregrafija je opisivanje i danas češće osmišljavanje plesnih oblika i varijacija, pa se onaj ko to radi zove koreograf.
-Koreologija je nauka koja se bavi proučavanjem plesova, njihovim nastankom, razvojem itd.
-Etnokoreologija je proučavanje narodnih plesova.
-Koregrafija je opisivanje i danas češće osmišljavanje plesnih oblika i varijacija, pa se onaj ko to radi zove koreograf.
-Koreologija je nauka koja se bavi proučavanjem plesova, njihovim nastankom, razvojem itd.
-Etnokoreologija je proučavanje narodnih plesova.
Stil i igranje
Stil igranja vežan je za geografsko područje i etničku zajednicu na tom prostoru. Danas kulturno umetnička društva koncipiraju svoj program baš na osnovu stila igranja, tako da su igračke celine podeljene na etnokoreološka područja. Tako postoje igre iz Šumadije, Zapadne Srbije, Vlaške igre, Kosovsko metohijske igre itd. Svako ovo područje karakteriše jedinstven stil igranja, drugačije narodne nošnje, muzika i pesme.
Šta je to igra?
Pojedini svetski jezici kao što su engleski, fancuski, nemački i ruski, razlika između imenovanja pokreta koji se izvode u prostoru najčešće uz pratnju muzike i drugih, veoma raznovrsnih oblika čovekovog kinetičkog ispoljavanja, već postoji. Igre uz muziku se nazivaju dance (engleski), danse (francuski), tanz (nemački), tanec (ruski), a druge vrste igara play, jeu, spiel, igra. U srpskom književnom jeziku koristi se reč ples, međutim u seoskom govoru ovo terminološko diferenciranje ne postoji.
U srpskoj tradicionalnoj praksi se u funkciji označavanja pojedinih oblika igre uz muziku, upotrebljavaju i reči „kolo“ i „oro“. „Kolo“ je termin koji se prvobitno koristio u dinarskim krajevima, a potom i u oblastima koje su u najvećoj meri naseljene dinarskim stanovništvom kao što su zapadna Srbija i Šumadija, dok se reč „oro“ vezuje za južne srpske predele i Crnu Goru.
Ove reči imaju višestruko značenje:
Igrači u nedostatku odgovarajuće zvučne potpore ne mogu izvesti, nijednu igru, a ukoliko i pokušaju, javljaju se teškoće u poštovanju dužine i tačnosti igračke fraze. Ples, dakle ne postoji u tradicionalnom srpskom društvu. Zato jezičko objedinjavanje dva različita vida čovekova ispoljavanja (muzika i ples) ima svoj puni smisao utemeljen u tradicionalnoj praksi. Prisustvo pratnje u vidu „muzičkog zvuka“ čini ples jedinstvenim i odvaja ga od drugih vidova čovekovog telesnog ispoljavanja.
U srpskoj tradicionalnoj praksi se u funkciji označavanja pojedinih oblika igre uz muziku, upotrebljavaju i reči „kolo“ i „oro“. „Kolo“ je termin koji se prvobitno koristio u dinarskim krajevima, a potom i u oblastima koje su u najvećoj meri naseljene dinarskim stanovništvom kao što su zapadna Srbija i Šumadija, dok se reč „oro“ vezuje za južne srpske predele i Crnu Goru.
Ove reči imaju višestruko značenje:
- Oblik igre u prostoru (najčešće kružni) u kome je veći broj igrača međusobno povezan;
- Grupa ljudi koji igraju
- Igrački skup (igranka)
- Vrsta igre
- Kružna igra u kojoj melodija, tekst, tipičnost i stilske odlike određuju u širem smislu izraz etničke grupe kojoj pripada.
Igrači u nedostatku odgovarajuće zvučne potpore ne mogu izvesti, nijednu igru, a ukoliko i pokušaju, javljaju se teškoće u poštovanju dužine i tačnosti igračke fraze. Ples, dakle ne postoji u tradicionalnom srpskom društvu. Zato jezičko objedinjavanje dva različita vida čovekova ispoljavanja (muzika i ples) ima svoj puni smisao utemeljen u tradicionalnoj praksi. Prisustvo pratnje u vidu „muzičkog zvuka“ čini ples jedinstvenim i odvaja ga od drugih vidova čovekovog telesnog ispoljavanja.